Za proizvodnju i transport odjeće troše se prirodni resursi i energija, a u nekim zemljama se njena proizvodnja oslanja na nehumane radne uslove potplaćenih radnika i dječji rad. Pored svega nabrojanog, odbačena odjeća opterećuje i okoliš te bi stoga pri kupovanju odjeće trebalo postupati razumno, a zbrinjavanju iznošene odgovorno.
Većina tekstila koji završi kao otpad dolazi iz naših domova, ali ta vrsta otpada nastaje i u procesima fabričke proizvodnje vlakana, odjeće te u prodaji. Takav se otpad zove poslijeindustrijski, za razliku od onoga prvoga, poslijepotrošačkoga.
Ponovnim iskorištavanjem i recikliranjem otpadnoga tekstila smanjuje se njegova količina na deponijama, na kojima također vrši zagađivanje okoliša: tekstil od sintetike se ne razlaže; vuna se razlaže, ali se prilikom tog procesa oslobađa metan, plin s većim stakleničkim potencijalom od ugljen dioksida, što pridonosi klimatskim promjenama. Uz to se zbog ponovne upotrebe odbačenoga tekstila uvozi manje materijala, što pridonosi smanjenju onečišćenja budući da se takvi materijali ne moraju transportovati s velikih udaljenosti. Kad bi ljudi kupovali manje, a kupljenu odjeću nosili više te ju nakon što je odslužila svoje odnijeli na reciklažu, uštedjelo bi se i mnogo vode i energije. Naime, voda će se uštedjeti jer, za razliku od pripreme sirove vune, nije potrebno detaljno ispiranje velikim količinama vode, a energija se štedi u procesuiranju, s obzirom na to da nije potrebno ponovno bojenje ili tretiranje, štaviše, recikliranje tekstila zahtijeva manje energije od bilo kojeg drugog oblika recikliranja. Ujedno se smanjuje i onečišćenje okoliša budući da se smanjuje potreba za bojama i fiksatorima.
No i sama proizvodnja sirovine ima svoju tamnu stranu. Sintetički poliesteri i najlon izrađuju se od naftnih derivata, nusproizvoda u rafiniranju nafte, što produžava ljudsku ovisnost o tom fosilnom gorivu, a ni prirodna pamučna vlakna nisu baš prijateljska za okoliš. Uzgojem pamuka poljoprivredna se zemljišta ne koriste za uzgoj hrane, a uz to još njegov uzgoj onečišćuje tlo i vodno bogatstvo. Naime, na godišnjem nivou oko 22 % svih utrošenih insekticida i 10 % svih pesticida koristi se upravo u uzgoju pamuka. Kad se tomu pribroje teški metali u bojama za tkanine, održivije bi bilo kupovati manje odjeće i duže je koristiti. Odjevni predmeti od tekstila koje više nije moguće nositi mogu se rabiti kao krpe u industriji ili ih se može prenamijeniti u izolacijska sredstva u raznim industrijskim granama.
Kako se procjenjuje, oko 97 % poslijepotrošačkoga tekstilnoga otpada moguće je reciklirati, tako je darovanjem korištenoga tekstila moguće uvelike smanjiti nastanak otpada, ali isto tako i pomoći onima u potrebi jer više od 70 % svjetske populacije upotrebljava već rabljenu odjeću. Osim toga, recikliranje stvara i nova radna mjesta, od čega koristi ima i čitava lokalna zajednica.
Pretpostavlja se da je više od milion tona tekstila bačeno na odlagališta svake godine. Većina te količine potječe iz domaćinstava. Tekstil čini oko 3% sadržaja kante za otpatke. Barem 50% tekstila koji se baca pogodan je za recikliranje, pa ipak, količina tekstilnog otpada koji se ponovo upotrijebi ili reciklira na godišnjoj razini iznosi tek oko 25% od ukupnog tekstilnog otpada na globalnom nivou.
Ponovno iskorištavanje i recikliranje pružaju i ekološke i ekonomske dobrobiti.
U svijetu, većina poslijepotrošačkog tekstila se trenutno prikuplja preko dobrotvornih udruženja. Neka dobrotvorna udruženja sortiraju prikupljeni materijal i prodaju ga veletrgovcima u određenom sektoru. Preko 70% svjetske populacije koristi već upotrebljavanu odjeću. Dio poslijeindustrijskog otpada se reciklira na mjestu proizvodnje, obično u proizvodnji niti i vlakana.
Trenutno potrošači u nekim zemljama imaju opciju odlaganja tekstila u ‘banke tekstila’, odnošenje tekstila u dobrotvorna udruženja ili davanjem u prodaju na pijacama.
The Salvation Army, Scope i Oxfam također koriste princip banke u kombinaciji s drugim metodama. Postoji oko 3000 banaka tekstila diljem zemlje, ali posluju tek sa 25% kapaciteta.
Sav prikupljeni tekstil se sortira i razvrstava od strane visoko specijaliziranih iskusnih radnika. Jednom sortirani predmeti se šalju na različite destinacije: tekstil pogodan za daljnje nošenje preprodaje se na lokalnom tržišta i inozemstvu, a tekstil nepogodan za daljnju upotrebu (hlače, suknje i sl.) prodaje se prerađivačkoj industriji. Predmeti se usitnjavaju za punila u izolacijama za automobile, krovove, zvučnike, panele, namještaj. Vuneni predmeti prodaju se specijaliziranim kompanijama za preradu. Pamuk i svila sortiraju se prema stepenima korištenosti kako bi se proizvele krpe za razne industrije od automobilske do rudarske, te za korištenje u industriji papira.
Poslijeindustrijski otpad se često prerađuje unutar postrojenja. Ostaci od krojeva se koriste od kako bi se proizveli predmeti, filc i pokrivači.
Neki predmeti se koriste od strane dizajnera za modne dodatke i torbe od ponovo upotrjebljenih predmeta, no ipak to je veoma mali sektor unutar cijele industrije tekstila.
Strojevi sortiraju ulazne materijale po tipu i boji. Sortiranje po boji predstavlja opciju da se ne poseže za ponovnim bojenjem štedeći energiju i zagađivače. Inicijalno se materijal usitnjava u trake (vlakna). Ovisno o krajnjoj upotrebi materijala npr. ćilim, odabiru se drugi materijali s kojima se miješaju. Mješavina se pakira i miješa sa vlaknima, a pređa se priprema za tkanje ili pletenje.
Trenutni, linearni model proizvodnje i potrošnje odjeće izvor je brojnih negativnih učinaka na okoliš i značajnog gubitka ekonomske vrijednosti. Svake sekunde otprilike kamion tekstila završi na otpadu ili je spaljen. Procjenjuje se da se svake godine gubi 500 milijardi dolara na jedva nošenoj odjeći, koja se vrlo rijetko reciklira. Ako se ništa ne promijeni, do 2050. godine modna industrija trošit će jednu četvrtinu maksimalne dopuštene količine ugljika na svjetskoj razini. Zagađuje se i okoliš: odjeća godišnje ispusti oko pola miliona tona mikrovlakana u okean, što je usporedivo s 50 milijardi plastičnih boca.
Krajnje je vrijeme je promjene.
Izvori: .humananova.org; rtl.hr
